Sportski menadžment se
pojavljuje u novije vrijeme, točnije u posljednjih dvadeset godina. I prije je
postojao menadžment u sportu, ali se on nije sustavno tretirao niti teorijski
niti u praksi. U teorijskom se smislu sportski menadžment
pojavljuje u okviru općeg menadžmenta, dok se u praksi najčešće svodi na ulogu
trenera i drugih stručnjaka u upravljanju sportskim klubovima ili u
organizaciji velikih sportskih priredbi.
Zbog čega se pojavio pojam sportskog menadžmenta i raširio po cijelom
svijetu?
Sportska javnost
danas je razvijena na više razina ( međunarodna, državna, klupska i sl.), pa sportski menadžment povezuje i
usklađuje različita područja ( proces treniranja, marketinga, psihologije,
sportskih objekata, sportskih organizacija i dr. )[1].
Svaka djelatnost zahtijeva dobru organizaciju i efikasno provođenje aktivnosti, pa tako i menadžment u sportu.
ZADAĆA SPORTSKOG MENADŽMENTA
Je da analizira
probleme u sportu, utvrdi uzroke stanja, odabire alternativna rješenja kako
bi se što uspješnije ostvarili ciljevi . Ciljevi sportskog menadžmenta su specifični , a mogu
se svrstati u dvije klase :
-
ostvarivanje sportskih ciljeva u
određenom vremenu
-
ostvarivanje poslovnih ciljeva
sportske organizacije
Ciljevi su
međusobno uvjetovani. Ostvarivanje sportskih rezultata nije moguće bez
ostvarivanja poslovnih ciljeva ( organizacijskih , materijalnih , financijskih
). Razina sportskih rezultata izravno utječe na ostvarivanje poslovnih ciljeva
( prihoda kluba, materijalnih troškova, plaća, poreza i dr. ). Temeljna
funkcija sportskog menadžmenta je vezana uz ostvarivanje ciljeva sportskih
organizacija.
[1] Šugman, R., Bednarik ,
J. i Kolarič, B.: Športni menadžment , Ljubljana 2002.
Nema komentara:
Objavi komentar