Beech navodi kako proces sporta
kao businessa, u svom razvoju prolazi kroz sedam faza, u svojim razmatranjima
sportskog menadžmenta ne uzima u obzir one organizacije koje nisu došle do
treće faze razvoja (stratifikacije ) jer se sport tada pojavljuje kao
organizacija i dobiva "financijsku, marketinšku dimenziju i dimenziju
brige o ljudskim kadrovima u okviru svog poslovanja".
DeSensi, Kelley, Blanton i Beitel pod sportskim menadžmentom
podrazumijevaju "bilo koju kombinaciju vještina koje se odnose na
planiranje, organiziranje, upravljanje, kontrolu, financiranje, vođenje, vrednovanje unutar konteksta organizacije
ili odjeljenja čiji su primarni proizvod ili usluga vezani uz sport i/ili fizičku aktivnost.„
Quaterman i Li navode kako se
sportski menadžment sastoji od više procesa koji se odnose na: donošenje odluka
(svojstven svim procesima), planiranje, organiziranje, upravljanje kadrovima,
vođenje, motiviranje, komuniciranje te kontroliranje, a u svrhu postavljenih
ciljeva organizacije.
Jedna od definicija sportskog menadžmenta
zasniva se na "koordinaciji različitih aktivnosti, tehnologija i procesa
usmjerenih u pravcu učinkovitog stvaranja sportskih rezultata i stvaralaštva".
Bednarik navodi kako se sport sastoji od više aktivnosti, stoga u sportskom
menadžmentu koordinacija predstavlja njegovu osnovnu ulogu.
Možemo zaključiti kako se u osnovi poimanja
sportskog menadžmenta nalazi primjena principa menadžmenta u djelatnosti sporta
(koliko god široko ili usko pojedini autori promatrali ovu djelatnost), ali
naravno uzimajući u obzir specifičnosti te djelatnosti . [1]
SPECIFIČNOSTI SPORTSKOG BUSSINESSA
- Organizacija ne može postojati bez izravnih konkurenata
- Organizaciju natjecanja kontroliraju različita upravljačka tijela
- Fokus aktivnosti je na događaju
- Skup konkurenata definira se u okvirima liga čiji se sudionici mijenjaju svake godine ovisno o postignutim sportskim rezultatima
- Direktni prihodi od takvih natjecanja uobičajeno su sezonskog karaktera
- Organizacije moraju ostvarivati redovitije prihode i to na temelju indirektnih prihoda
- Nesigurnost krajnjeg rezultata natjecanja formira bazu za određivanje privlačnosti sporta
[1] Bartoluci, M., Škorić,
S., :Menadžment u sportu , Odjel za izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta u
Zagrebu – Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu , Zagreb 2009., 75.str.
Nema komentara:
Objavi komentar