Financiranje sporta

Problem financiranja sporta evidentan je u svim zemljama bez obzira na njihovu razvijenost (mjerenu nacionalnim dohotkom ili drugim pokazateljima). Ekonomski siromašnije zemlje, radi vlastite promidžbe, ponekad ulažu veći dio nacionalnog dohotka u sport od razvijenijih zemalja.

Možda najznačajniju ulogu u financiranju određenog sporta ima upravo popularnost dotičnog sporta u nekoj zemlji ili regiji. 

Kada su u pitanju izvori financiranja sporta u svijetu, Šugman navodi dva temeljna izvora: proračunska i neproračunska sredstva. Pod proračunskim sredstvima podrazumijevaju se:

·         Sredstva državnog proračuna
·         Sredstva lokalnih zajednica
·         Sredstva sportskih fondacija i od igara na sreću
·         Neproračunska sredstva obuhvaćaju :
·         Sredstva sponzora
·         Sredstva donatora
·         Sredstva od gospodarskih djelatnosti
·         Darove i članarine
·         Druga sredstva (tombole , srećke , suveniri i sl.)

 Danas je razvoj sporta u razvijenijim zemljama pretežito vezan uz vlastite izvore financiranja, dok se financiranje iz proračuna javlja samo kao dopunski izvor sredstava i to samo za određene sportske programe.

 Posebno je važan problem financiranja velikih sportskih priredaba ,  poput europskih i svjetskih natjecanja. Za takve sportske manifestacije primjenjuju se različiti modeli financiranjakao:[1]

 - Model državnog financiranja

- Model financiranja u sprezi s privrednim korporacijama

- Mješoviti model financiranja

---

[1] Bartoluci, M., Škorić, S., :Menadžment u sportu , Odjel za izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta u Zagrebu – Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu , Zagreb 2009. 32.str.