Financiranje sporta u RH

Sustav financiranja sporta u Hrvatskoj sličan je europskom sustavu, koji se zasniva na mješovitom modelu financiranja sporta. Karakteristika je tog modela da se sve više smanjuju fiskalni  izvori, što u nas još uvijek ne mogu nadomjestiti oskudni tržišni izvori i načini financiranja sport. Stoga je ovakav sustav nedjelotvoran i dugoročno će imati negativne posljedice za razvoj sporta u Hrvatskoj.

 Iz strukture je hrvatskog sporta vidljivo da je sport složena društvena djelatnost koja ulazi u sva područja društvenog i gospodarskog života. Sport je u Hrvatskoj uvijek imao karakter   "djelatnosti od posebnog društvenog interesa", što je ranije bilo zajamčeno i Ustavom. Polazeći od takvih karakteristika, regulirani s načini i uvjeti financiranja sporta. Takozvane javne potrebe u sportu uvijek su se financirale iz proračunskih izvora.

Iako se za sport u Hrvatskoj  ne izdvaja previše,  financiranje sporta je veliki problem za državu koja se nalazi u velikoj gospodarskoj krizi. Nažalost, dobri sportski rezultati više ne jamče  poslovni uspjeh sportskih organizacija (Cibona, opterećena financijskim problemima je pred gašenjem, dok ništa bolje nije ni u Košarkaškom klubu Zadar).  Sponzori su zbog toga vrlo važni za opstanak klubova jer o njihovoj brojnosti, velikim dijelom ovisi poslovni uspjeh sportskih organizacija. No, značajni se prihodi ostvaruju od transfera igrača. Stoga bi se dalo raspraviti o tome tko je kriv za gašenje sportskih klubova? Država ili loše upravljanje klubom (transferi i privlačenje sponzora)?